Od kada je otkriveno ultraljubičasto zračenje poznato je i njegovo djelovanje na živ svijet.
Ultraljubičasto zračenje je ionsko zračenje, što znači kako prodire u dubinu bioloških tkiva, pri čemu ih može oštetiti.
Ultraljubičasto zračenje je dio sunčanoga spektra, a možemo ga podijelit na više grupa.
UVA (blisko) zračenje biljke koriste za fotosintezu, stvara i vitamin D kod ljudi, a može i oštetiti kožu.
UVB (daleko) zračenje prolazi plitko u kožu i može ju oštetiti, te ubija mnoge mikroorganizme.
UVC (vakumsko) zračenje ne prolazi kroz zrak u kojem ma kisika i vodene pare.
Korištenje UV zračenja
UV zračenje se koristi za liječenje nekih kožnih bolesti, ali se mora koristiti u malim dozama kako ne bi izazvalo rak kože.
UV zračenje se također koristi za sprječavanje krivotvorenja važnih dokumenata kao što su kreditne kartice, vozačke dozvole, putovnice, vodeni žigovi, vize, novčanice, naljepnice i slično.
Koriste se također u forenzici, biološkim, medicinskim i astronomskim laboratorijima, higijeni, rudarstvu i drugdje.
Sterilizacija UV zračenjem koristi se kod obrade vode za piće i prostora.
I u proizvodnji hrane UV zračenje se sve više koristi za pasterizaciju hrane. U ovome su najefikasnije UVC zračenje koje ima najjača antimikrobna svojstva.
Korisna svojstva UV zračenja često se koriste u mnogim skladištima, te modernim muzejima, gdje ubijaju razne opasne gljivice.
Unatoč vrlo snažnog antibaktricidnog i antifungicidnog djelovanja UV zračenje se još vrlo malo koristi u medicini i poljoprivredi. Veće korištenje ovog zračenja moglo bi smanjiti upotrebu lijekova, pesticida i herbicida, čime bi se smanjila i profitabilnost cijele farmaceutske industrije. A to je najvjerojatnije i osnovni razlog slabog korištenja u medicini i poljoprivredi. Međutim, zahvaljujući sve jačim osiguravajućim kompanijama koje vode brigu o svojim troškovima UV zračenje prodire i ove djelatnosti.
U zaštiti bilja ultraljubičastim zračenjem povećava se otpornost bilja na različite načine. Najučinkoviti su kratki tretmani UV-C zraka koje ubijaju mikroorganizme, a biljka ostaje neoštećena. Djelovanje UVB zračenja je puno bolje bez prisustva dnevne svjetlosti, to jest kada se primjenjuje noću. UVA zračenje je čak i korisno za neke mikroorganizme, te ga treba isključiti iz korištenja.
UVB zračenje prodire u biljke dublje pa ubija i bakterije i gljivice koje su prodrle u tkivo, dok UVC ne prodire kroz tkivo, ali ubija sve mikroorganizme na površini bilja. Ovakva se zaštita vrši za sada uglavnom u staklenicima i plastenicima, ali je koristi i sve više vinogradara za suzbijanje gljivica na grožđu. UV zračenje se koristi se i u uzgoju in vitro kultura tkiva u sobama za uzgoj.
S pojavom novih LED svjetiljki koje emitiraju UVB i UVC zračenje sve je veća mogućnost za širenje ovakve zaštite bilja, osobito pri kraju vegetacije kada se biljke više ne mogu oštetiti, a berba je blizu. Prikolica sa svjetiljkama se zakači za traktor koji prolazi kroz vinograd i to je dovoljno za zaštitu. Moguće je korištenje UV zračanja i pomoću poljoprivrednih dronova koji imaju senzore za otkrivanje bolesti, te bi se moglo točkasto djelovati UV zračenjem samo na onim lokacijama gdje je bilje jače napadnuto mikroorganizmima i gljivicama.
U medicini UV zračenje bi se moglo puno više koristiti, ali bi štete za farmaceutsku industriju mogle biti i veće nego u slučaju poljoprivrede.
Farmaceutske kompanije najviše zarađuju na novim lijekovima na koje imaju patent, dok na starim lijekovima zarađuju samo manje kompanije iz država sa jeftinijom radnom snagom koje proizvode generičke kopije originalnih lijekova. Radi toga velike farmaceutske kompanije stalno vrše istraživanja kako bi razvile lijekove na nove sojeve bakterija koje su razvile otpornost na stare antibiotike.
U korist im ide sve ono što uzrokuje pojavu rezistencije na stare lijekove.
Do pojave rezistencije ponajviše dolazi radi prekomjernog korištenja antibiotika kod ljudi čak i za potpuno nekorisno liječene od virusa, ili preventivnog davanja antibiotika stoci.
Rezistentne bakterije najčešće se šire u bolnicama gdje se razvijaju na vlažnim mjestima kao što su otvori sanitarnih cijevi, te filteri klima uređaja. Razmnožavanje bakterija i gljivica na ovakvim mjestima bi se moglo spriječiti ugradnjom snažnih Led svjetiljki koje zrače ICB, ili ICC zrake, gdje bi se mogle automatski paliti svaki dana nekoliko minuta. Potrošnja energije minimalna, a korist maksimalna. Ali bolnice nemaju preporuke koristiti takve IC uređaje. IC uređaji bi se u bolnicama također mogli koristiti i za dezinfekciju rublja i posteljine. Prijenosnim snažnim IC uređajima bi se povremeno mogle kratkotrajno ozračiti sve prostorije koje bi prije toga trebalo isprazniti od ljudi.
Sa ovakvim potezima vjerojatnost zaraze bolesnika rezistentnim bakterijama bila bi puno manja, što je dobro za bolesnike i osiguravajuća društva, ali bi bilo štetno za sve one koji razvijaju nove lijekove za nove sojeve bakterija. Radi toga je logično zaključiti kako će farmaceutske kompanije učiniti sve da dokažu kako su IC zračena neučinkovita, ili opasna za pacijente.
S druge strane osiguravajuće kompanije imaju interes da IC zaštitom smanje troškove liječenja svojih osiguranika, ali ne uvijek. Interes im je da smanje troškove liječenja onih koji još uplaćuju osiguranje, dok je interes suprotan kod starih osiguranika koji više ne uplaćuju već samo troše. Smrt takvih starih pacijenata je često ušteda za osiguravajuća društva, a od rezistentnih bakterija najčešće umiru baš takvi stari pacijenti koji osobni imunitet više često i nemaju.
Oznake
Izdvojeni tekstovi