Kako Zelena ideologija utječe na globalno zagrijavanje, Chemstralise i razvoj obnovljivih izvore energije?

Zelena ideologija pojavila se u trenutku najvećeg sukoba između nuklearnog lobija i naftnog lobija. Sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća Francuska i Njemačka su snažno razvijale svoje nuklearne energetske kapacitete u cilju energetske neovisnosti, što nije odgovaralo angloameričkom naftnom kartelu pa su naftaši izmislili novi pokret zelenih za zaštitu prirode. Uz pomoć naftnog novca stvorena je nova «zelena» ideologija na osnovu koje se formirao i novi ideološki pokret «prijatelja zemlje». Godine 1971. McGeorge Bundy i Fondacija Ford financiraju veliku studiju globalne energetske strategije. Novcem naftne industrije Rimski Klub je osnovao pokret zelenih sa tajnim zadatkom: spriječiti razvoj konkurentske atomske energije. Kao političku promotorku odabrali su jednu mladu njemačku političku aktivisticu Petru Kelly koja je osnovala prvu Zelenu stranku. Dok je radila u Europskoj komisiji (Bruxelles, Belgija, 1971-83), sudjelovala je u brojnim kampanjama mira i zaštite okoliša u Njemačkoj i drugim zemljama, te su je prepoznali kao dobrog "korisnog idiota".

Istovremeno sa osnivanjem zelenog pokreta naftaški lobi je osnovao terorističke Crvene Brigade u Italiji i Frakciju Crvene armije u Njemačkoj. Pošto je Francuska bila nuklearna sila tamo se nisu usudili osnivati slične organizacije. Ove terorističke grupe su uspostavile kontakt i sa sovjetskim obavještajnim službama, ali nisu djelovali pod njihovim nadzorom. Iako su ove terorističke organizacije formalno zalagale protiv kapitalizma, stvarno su ih kontrolirali oni koji su im osiguravali novac za djelovanje. A tko ih je kontrolirao najbolje se vidi po tome što su ubijali samo političare, bankare i industrijalce koji su se zalagali za razvoj nuklearne energije kako bi Europa mogla smanjiti uvoz nafte.

Ekološki zeleni pokreti su odmah nakon osnivanja na sebe javno preuzeli ulogu spasitelja svijeta. Pošto ih je financirala naftna industrija, borili su se uglavom protiv nuklearne energije. Istovremeno su u većini slučajeva preuzeli i ulogu špijuni koji dojavljuju sve novosti u razvoju alternativnih izvora energije, te sprječavanja daljnjeg razvoja čim neka nova tehnologija svojom ekonomičnošću postane konkurent nafti. Uz pomoć velikih novčanih donacija naftnog lobija uspjeli su se, kroz medije, nametnuti kao savjest čovječanstva plašeći ljude industrijskim zagađenjem.

Kanadski naftaš Maurice Strong 1972. godine izabran je za predsjednika Štokholmske konferencije UN-a o zaštiti okoline, koja usmijerava milijarde dolara u anti industrijski i anti nuklearni «pokret zelenih». Na tajnom sastanku Bilderburške skupine 1973. pripremaju poteze za poskupljenje nafte od 400% kako bi na strahu od nestašice nafte što više zaradili. Počelo se govoriti o granicama razvitka, a velikim novčanim donacijama angloameričkog naftnog lobija, uz organizacijsku i stručnu pomoć Rimskog Kluba počelo je ustrojavanje ekoloških i zelenih udruga i stranaka u svim razvijenim državama. U tome su im pomagali mnogi zeleni fanatici koji su preuzeli zadatak promjene javnog mnijenja, nakon čega dolazi do promjene političara koji se ne slažu sa novim idejama.

Zadatak im je bio zaustaviti nuklearnu energiju, propagirati ekonomski neisplative alternativne izvore energije, prikupljati informacije o razvoju novih energetskih tehnologija, te spriječiti razvoj komercijalno isplativih alternativnih izvora energije koji bi konkurentima omogućili energetsku neovisnost. Pošto su neka ispitivanja pokazivala kako bi sagorijevanje fosilnih goriva moglo izazvati promjenu klime izračunali su kako bi to bilo dobro za otvaranje novih sjevernih plovnih putova, te pronalazak novih naftnih polja oko sjevernog pola.

Zahvaljujući koordiniranom djelovanju crvenog terora i zelenih stranaka naftaši su uspjeli zaustaviti razvoj nuklearnih centrala, a čim su vjetrenjače postale ekonomski konkurentne počeli su i njih napadati zato što prave buku i ometaju ptice u letu.

Ovu djelatnost zelenih pokreta su primijetili eurokomunisti, te su zaključili kako se u tom pokretu krije veliki potencijal kojim se može stvoriti nova ideologija kao zamjena za istrošenu ideologiju komunizma. Kako bi novom ideologijom mogli ostvariti stare ciljeve, parole o pljačkanju radničke klase zamijenili su parolama o zagađenju okoline takozvanim stakleničnim plinovima koji će izazvati promjenu klime. Jedan strah je zamijenjen drugim strahom, ali je cilj komunista ostao isti, stvoriti jednu svjetsku vlast. U mjesto velikog komunističkog carstva počeli su nuditi "novi svjetski poredak".

Zahvaljujući velikim novčanim sredstvima, uz pomoć novih «znanstvenih» instituta kao što je institut Aspen (institut za društvena istraživanja), te medija koje su kupili, uspjeli su se pretvoriti u novu «savjest čovječanstva», te plašiti ljude kako ćemo svi propasti ako se ne odreknemo industrijskog razvoja. Uz pomoć velikih novčanih donacija naftnog lobija uspjeli su, kroz medije zaplašiti ljude ugljičnim dioksidom i zagađenjem. Čitavo to vrijeme samo rijetki među njima su upozoravali na stvarne opasnosti koje truju ljude; na herbicide, pesticide i druge otrove.

Zahvaljujući takvim ciljevima ova nova Zelena ideologija je postala zastava nove imperijalne paradigme, sile za stvaranje svjetske imperije.

Sve imperijalne sile kroz povijest su imale samo jednu želju, zavladati cijelim poznatim svijetom. U tom cilju svi su bili spremni na najstrašnije zločine i masovni terorizam. Svi imperijalisti su svoje imperijalne ciljeve pokušavali ostvarili privlačeći naivne sljedbenike naizgled primamljivim, ljudima prihvatljivim humanih ideologijama kojima su opravdavali vlastite zločine. To je shvatio i zadnji sovjetski komunistički vođa Mihail Gorbačov koji je 1996. izjavio “kako će prijetnja ekološke krize biti međunarodna katastrofa i ključ za otključavanje Novog svjetskog poretka”, sugerirajući da će se ovim argumentom svjetske vođe služiti ne za očuvanje prirode, nego za ostvarivanje geopolitičkih ciljeva koji su u globalističkoj agendi uspostave jedne vlade, koja bi pod krinkom “slobode, ljudskih prava i demokracije” zapravo bila autokratska diktatura za upravljanje cijelim svijetom iz jednog centra.

Unatoč pričama o globalnom zatopljenju znanstveni podaci nisu potkrepljivali njihove teorije. Podaci su pokazivali kako se ljeti najviše temperature kreću kao i prije, dok se zimi najniže temperature znatno više. Naime, ugljični dioksid je hrana za biljke, te ga one puno lakše i brže apsorbiraju iz zraka nego iz zemlje, te se čak i povećava proizvodnja hrane. Zimi, dok biljke miruju dolazi do laganog dizanja ugljičnog dioksida u zraku, ali čim drveće prozeleni biljke ga vrlo brzo potroše. Kako bi se ovaj sezonski ciklus prikrio znanstvenici na platnom spisku zelenih udruga su podatke o udjelu CO2 u zraku počeli iznositi po godinama u prosjeku, a ne po mjesecima, ili kvartovima pojedinih godina, te ne spominju kretanja najviših ljuetnih i najnižih zimskih temperatura.

Pošto rezultat mjerenja nisu pokazivali veći rast ugljičnog dioksida u zraku trebalo je nešto učiniti kako bi se na strahu od zagađenja mogli ostvarivati imperijalni ciljevi. Trebalo je smisliti nešto što bi dizalo temperaturu i ljeti, a ne samo zimi. Od meteorologa su doznali kako je to moguće paljenjem šuma ljeti i kako bijeli oblaci po noći dižu temperaturu. Naime, bijeli oblaci po danu smanjuju prodor sunčanih zraka do zemlje te tako smanjuju temperaturu, dok isti oblaci po noći smanjuju hlađenje zemlje i tako dižu temperaturu zemlje. Na osnovu te spoznaje smislili su kako treba ljeti predveče umjetno proizvoditi bijele oblake dodavanjem kemikalija u gorivo aviona. Avioni prirodno, pri letu na velikim visinama stvaraju bijele kondenzacijske tragove koji se raspršuju za nekoliko minuta, dok umjetno izazvani bijeli tragovi traju više sati. Kako bi i dalje mogli propagirati teoriju o zagrijavanju zemlje strateški planeri Zelene ideologije su tako smislili način da ipak bar malo zagriju zemlju uz pomoć umjetno stvorenih bijelih oblaka "chemtrailsa". Zbog toga su se širom svijeta počeli ljeti prije sumraka pojavljivati ovakvi chemtrailsi, obično u državama gdje su na vlasti lijeve i globalističke vlade i tamo gdje su naivne političare uvjerili kako ti bijeli oblaci pomažu u sprječavanju zagrijavanja zemlje.

Zeleni ideolozi su u ovom poslu našli najvećeg saveznika u naftnim korporacijama koji su i same željeli izazvati globalno zatopljenje kako bi tankere mogli slati kroz sjeverna mora oko Sibira i Aljaske.

Jedini problem su im bili inovatori koji stalno povećavaju efikasnost obnovljivih izvora energije pa je taj razvoj trebalo propagirati dok su neefikasni, a čim postanu ekonomski konkurenti daljnji razvoj je potrebno zaustaviti plašenjem o ugrožavanju životinja, ptica i drugim načinima.

Kako je priča o zagrijavanju zemlje pokazala izvanredne rezultate i osvojila sve meinstrim medije svuda u svijetu ljevičarski globalisti su se uvukli u gotovo sve sustave zaštite prirode. Najviše udruga iz područja zaštite prirode koje glume neprofitne nevladine organizacije zapravo su osnovale lijeve vlade i njihove organizacije koje stalno medijski ratuju sa suverenistički orijentiranim političarima koji više brinu o interesima svoje države nego o interesima globalnih korporacija i zagovornika novog svjetskog poretka.

U tom sukobu između globalista i suverenista počeo je tajni rat na svjetskom nivou, a u njemu su nastradali i poneki vođe zelenih pokreta koji su uspjeli shvatiti u koje ciljeve su zapravo upregnuti. Čak je i osnivačica prve zelene stranke Petra Kelli 19. listopada 1992. godine, pronađena mrtva zajedno sa partnerom.

U ovoj bitci za interese naftnog lobija i novog svjetskog poretka i sam sam nehotice sudjelovao. Naime, 2007. sam na youtube postavio jedan film o Vjetrenjači sa rotirajućim jedrima. Ovu vjetrenjaču sam smislio 1978. a od tada sam ju prikazao na više raznih svjetskih izložbi inovacija bez ikakve medijske ili stručne pažnje. (Vjetrenjača je prvi puta patentirana 1882. ali je već tada zaustavljen njen razvoj, te je uništena sva literatura o njoj, osim patentnog spisa u Beču.) Čim sam je postavi tjedan dana je bila na naslovnici, te ju je pogledalo desetak tisuća ljudi. Mnogi drugi portali su postavili link na film, te je on u mjesec dana pregledan preko 30.000 puta. A tada sam primijetio kako se na youtubu svaki dan pojavljuje 30-40 filmova sa istim ključnim riječima te je gledanost mog filma počela padati. Primijetio sam i kako ni jedna velika ekološka organizacija film nije postavila na svoje web stranice. Nakon 6 mjeseci pojavila se prva kopija u Kini. Uskoro se tamo pojavila i jedna kompanija koja je tu vjetrenjaču sa malim izmjenama ponudila na prodaju preko Alibabe.

Odlučio sam naručiti tri komada kako bih provjerio u čemu je izmjena. Tada sam otkrio kako kompanija više ne postoji pošto ju je netko kupio i zatvorio. Uskoro je i oglas o prodaji na Alibabi nestao. Na mojoj snimci su se počeli pojavljivati i komentari kako je to u suštini jedna verzija Savonijus rotora i kako taj rotor ima vrlo malu iskoristivost energije iako je iskoristivost 3 puta veće nego kod toga rotora. Na internetu sam otkrio i jedan znanstveni rad sveučilišta Wallolong Australija gdje je testiran jedan mali model ove vjetrenjače. Rezultati mjerenja su bili vrlo neujednačeni, te su zaključili kako je neučinkovita i nepredvidljiva, a kako bi se ipak od toga zaključka ogradili naveli su kako su takvi rezultati možda rezultat toga što je postavljena pokraj zgrada koje možda stvaraju zapuhe. Na slici se vidi kako se oko zgrade nalazi puno praznog prostora pa su je mogli postaviti malo dalje. A zašto to nisu učinili shvatio sam kada sam guglajući otkrio kako je istraživanje platila jedna američka ekološka udruga koju financira naftna industrija.

U idućih desetak godina se širom svijeta pojavilo više kopija sa malim izmjenama, ali su svi ti proizvođači vrlo brzo odustali od proizvodnje, ili su potpuno nestali sa tržišta.

I tako je ponovno sabotiran razvoj ove vjetrenjače koja postavljena na krov kuća, uz kombinaciju sa fotoćelijama, može osigurati energetsku neovisnost obiteljskih kuća.

Istovremeno su sabotirani i mnogi pokušaji većeg ulaganja u fotoćelije. Fotopaneli su se stimulirali dok su bili neekonomični, ali su subvencije širom svijeta ukidane čim se povećala njihova ekonomičnost. Osim toga počele su i sabotaže novih boljih višeslojnih foto panela i savitljivih panela koji bi razvojem mogli bitno poboljšati ekonomičnost foto-energije i omogućiti energetsku neovisnost obiteljskih kuća.

Čak su i zabranili postavljanje fotopanela iznad parkirališta ili pješačkih staza gdje bi fotopaneli osim proizvodnje mogli služiti i kao zaštita od padalina i sunca, čime bi se povećao broj korisnih funkcija, a time i ekonomičnost.

Zadovoljni uspjesima u sabotaži novih zelenih izvora energije koji bi mogli naštetiti velikim multinacionalnim naftnim kompanijama i omogućiti energetsku neovisnost obiteljskih domaćinstava stratezi zelene ideologije naftnih korporacija su krenuli dalje, te su 2015. organizirali donošenje Pariškog klimatskog sporazuma, po kojem su "navodno" dogovorili prijenos bogatstva iz bogatih zemalja u zemlje Trećeg svijet. Međutim, to je bio samo izgovor za povećanje poreza na gorivo, pošto je to najlakše i najsigurnije, a taj novac su stvarno počeli koristiti za financiranje velikih migracija koje su imale za cilj smanjiti cijenu rada u razvijenim državama. Drugi cilj je miješanjem rasa, vjera, nacija i kultura stvoriti društvo u kojem će se svi jedni drugih bojati i u kojem će doseljeni migranti osiguravati vlast ljevici koja u pozadini građanskih sukoba neprimjetno stvara novi svjetski poredak.

Kako bi zbunili suvereniste promijenili su čak i terminologiju, te su umjesto izraza “globalno zagrijavanje” i počeli koristiti izraz “klimatske promjene”, a izraz “chemtrails” su zamijenili izrazom “Stratosferso špricanje aerosola” ili SAI kojim "navodno" žele smanjiti temperaturu zemlje.