Zelena ideologija i ekološka mafija

Posljednjih godina širom zapadnoga svijeta aktivisti raznih zagovornika ekologije koji se navodno bore protiv globalnog zagađenja i klimatskih promjena postaju političke zvijezde. Pričama o globalnom zagrijavanju i kružnoj ekonomiji, a podržani raznim zagovornicima prava novih manjina uspijevaju ponegdje zauzeti lokalnu vlast. Gdje god dođu na vlast povećava se kriminal, porezi i nezaposlenost.

Mediji koji ih promoviraju to ne primjećuju, te nastoji takve zelene političke aktiviste prikazati kao moderne, samaritance i humaniste koji su spremni žrtvovati sebe u općem interesu. Time ih pretvaraju u vojnike nove zeleno- manjinske ideologe.

Ova zelena ideologija nije nešto novo, ali zadnjih godina snažno napreduje u svom trećem valu.

Prvi val pojavio se u trenutku najvećeg sukoba između nuklearnog lobija i naftnog lobija. Sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća Francuska i Njemačka su snažno razvijale svoje nuklearne energetske kapacitete u cilju energetske neovisnosti, što nije odgovaralo angloameričkom naftnom kartelu pa su naftaši izmislili novi pokret zelenih za zaštitu prirode. Uz pomoć naftnog novca stvorena je nova «zelena» ideologija na osnovu koje se formirao i novi ideološki pokret «prijatelja zemlje». Godine 1971. McGeorge Bundy i Fondacija Ford financiraju veliku studiju globalne energetske strategije. Novcem naftne industrije Rimski Klub je osnovao pokret zelenih sa tajnim zadatkom: spriječiti razvoj konkurentske atomske energije. Kao političku promotorku odabrali su jednu mladu njemačku političku aktivisticu Petru Kelly koja je osnovala prvu Zelenu stranku. Dok je radila u Europskoj komisiji (Bruxelles, Belgija, 1971-83), sudjelovala je u brojnim kampanjama mira i zaštite okoliša u Njemačkoj i drugim zemljama, te su je prepoznali kao dobrog "korisnog idiota".

Istovremeno sa osnivanjem zelenog pokreta naftaški lobi je osnovao terorističke Crvene Brigade u Italiji i Frakciju Crvene armije u Njemačkoj. Francuska je bila nuklearna sila te se tamo nisu usudili osnivati slične organizacije. Ove terorističke grupe su uspostavile kontakt i sa sovjetskim obavještajnim službama, ali nisu djelovali pod njihovim nadzorom. Iako su se ove terorističke organizacije formalno zalagale protiv kapitalizma, stvarno su ih kontrolirali oni koji su im osiguravali novac za djelovanje. A tko ih je kontrolirao najbolje se vidi po tome što su ubijali samo političare, bankare i industrijalce koji su se zalagali za razvoj nuklearne energije kako bi Europa mogla smanjiti uvoz nafte.

Kanadski naftaš Maurice Strong 1972. godine izabran je za predsjednika Štokholmske konferencije UN-a o zaštiti okoline, koja usmijerava milijarde dolara u anti-industrijski i anti-nuklearni «pokret zelenih». Na tajnom sastanku Bilderburške skupine 1973. pripremaju poteze za poskupljenje nafte od 400% kako bi na strahu od nestašice nafte što više zaradili. Počelo se govoriti o granicama razvitka, a velikim novčanim donacijama angloameričkog naftnog lobija, uz organizacijsku i stručnu pomoć Rimskog Kluba počelo je ustrojavanje ekoloških i zelenih udruga i stranaka u svim razvijenim državama. U tome su im pomagali mnogi zeleni fanatici koji su preuzeli zadatak promjene javnog mnijenja, nakon čega dolazi do promjene političara koji se ne slažu sa novim idejama. U to vrijeme ekološki zeleni pokreti su na sebe javno preuzeli ulogu spasitelja svijeta i uz obilato tajno financiranje od naftne industrije, borili su se uglavnom protiv nuklearne energije. Zahvaljujući koordiniranom djelovanju crvenog terora i zelenih stranaka naftaši su uspjeli zaustaviti razvoj nuklearnih centrala. Političari su počeli odustajati o izgradnje nuklearnih centrala, a  postojeće su odlučili koristiti dok im ne istekne vijek trajanja.

Ovu djelatnost zelenih pokreta su primijetili i eurokomunisti, te su zaključili kako se u tom pokretu krije veliki potencijal kojim se može stvoriti nova ideologija kao zamjena za istrošenu ideologiju komunizma. Kako bi novom ideologijom mogli ostvariti stare ciljeve, parole o pljačkanju radničke klase zamijenili su parolama o zagađenju okoline takozvanim stakleničnim plinovima koji će izazvati promjenu klime. Jedan strah je zamijenjen drugim strahom, ali je cilj komunista ostao isti, stvoriti jednu svjetsku globalnu vlast. U mjesto velikog komunističkog carstva počeli su nuditi "novi svjetski poredak".

Zaustavljanjem izgradnje novih nuklearnih centrala počeo je drugi val zelene ideologije u cilju zaštite interesa naftne industrije. Zelene ekološke udruge počele su snažno propagirati ekonomski neisplative alternativne izvore energije, a potajno su u stvar prikupljali informacije o razvoju novih energetskih tehnologija. Glavni cilj ovog drugog vala širenja zelenog pokreta je bio spriječiti razvoj komercijalno isplativih alternativnih izvora energije koji bi spriječili rast konkurenata, ili onemogućavanje razvoja energetske neovisnosti krajnjih potrošača. Većina zelenih organizacija je nesvjesno preuzela i ulogu špijuni koji dojavljuju sve novosti u razvoju alternativnih izvora energije, te sprječavanja daljnjeg razvoja čim neka nova tehnologija svojom ekonomičnošću postane konkurent nafti. Uz pomoć velikih novčanih donacija naftnog lobija uspjeli su se, kroz medije, nametnuti kao savjest čovječanstva plašeći ljude industrijskim zagađenjem. A što je njihov stvarni zadatak znali su samo pojedinci iz vrhova zelenih organizacija koji su uspješno prikupljali donacije od naftnih organizacija, posredno preko drugih udruga koje su pod potpunom kontrolom naftne industrije. Strah koji su izazivali zeleni aktivisti počeli su davati i neke rezultate, te se emisije ugljičnog dioksida počela smanjivati u većini bogatih zemalja, a u Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj smanjuju se još od sredine 1970-ih.

To smanjenje ne odgovara naftnoj industriji stoga što je njen interes za promjenu klime bio vrlo jasan.

Neka istraživanja su pokazivala kako bi sagorijevanje fosilnih goriva moglo izazvati promjenu klime, te su naftaši izračunali kako bi to bilo dobro za otvaranje novih sjevernih plovnih putova, te pronalazak novih naftnih polja oko sjevernog pola. I tako je počelo korištenje zelenih aktivista za izazivanje straha od klimatskih promjena, uz istovremeno pokretanje projekata koje bi stvarno trebale dovesti do zagrijavanja klime.

Trebalo je smisliti nešto što bi stvarno dizalo temperaturu.

Od meteorologa su doznali kako je to moguće paljenjem šuma, ili sječom crnogoričnog drveća, te sadnjom brzorastuće bjelogorice. Naime, zimi su najveći proizvođači ugljičnog dioksida listopadne šume koje odbacuju lišće koje zimi trune i stvara ugljični dioksid. Kako bi taj plin što duže ostao u atmosferi potrebno je posjeći što više crnogorice koja jede ugljični dioksid i zimi. Na taj način se temperatura zimi počela stvarno dizati, dok je ljeti ostala ista zahvaljujući tome što drveće na proljeće prolista i vrlo brzo pojede sav ugljični dioksid. Ugljik je osnovni građevinski element biljaka i one ga uzimaju u velikim količinama i iz zraka i iz zemlje.

Od meteorologa su naftaši također doznali kako kako bijeli oblaci po danu spuštaju temperaturu zemlje, a po noći je dižu. Naime, bijeli oblaci po danu smanjuju prodor sunčanih zraka do zemlje te tako smanjuju temperaturu, dok isti oblaci po noći smanjuju hlađenje zemlje i tako dižu temperaturu zemlje. Na osnovu te spoznaje smislili su kako treba predveče umjetno proizvoditi bijele oblake dodavanjem kemikalija u gorivo aviona. Avioni prirodno, pri letu na velikim visinama stvaraju bijele kondenzacijske tragove koji se raspršuju za nekoliko minuta, dok umjetno izazvani bijeli tragovi traju više sati. Kako bi i dalje mogli propagirati teoriju o zagrijavanju zemlje strateški planeri Zelene ideologije su tako smislili način da ipak bar malo zagriju zemlju uz pomoć umjetno stvorenih bijelih oblaka "chemtrailsa". Zbog toga su se širom svijeta počeli ljeti prije sumraka pojavljivati ovakvi chemtrailsi, obično u državama gdje su na vlasti lijeve i globalističke vlade i tamo gdje su naivne političare uvjerili kako ti bijeli oblaci pomažu u sprječavanju zagrijavanja zemlje.

Unatoč nastojanjima naftaša i njihovih pomagača u ekološkim pokretima inovativni poduzetnici su stalno usavršavali pojedina tehnička riješenje. Čim su sunčani kolektori za zagrijavanje vode postali ekonomski isplativi ekološki zeleni pokreti su prestali zagovarati tu tehnologiju, iako se takvi kolektori na hotelima i malim motelima mogu isplatiti za nekoliko godina. Čim su vjetrenjače postale ekonomski konkurentne počeli su i njih napadati zato što prave buku i ometaju ptice u letu. Male kućne vjetrenjače koje su na osamljenim lokacijama isplative nikada nisu nastojali propagirati kako takvi potrošači ne bi postali energetski neovisni.

Zahvaljujući velikim novčanim sredstvima, uz pomoć novih «znanstvenih» instituta kao što je institut Aspen (institut za društvena istraživanja), te medija koje su kupili, uspjeli su se pretvoriti u novu «savjest čovječanstva», te plašiti ljude kako ćemo svi propasti ako se ne odreknemo industrijskog razvoja. Čitavo to vrijeme samo rijetki među njima su upozoravali na stvarne opasnosti koje truju ljude; na herbicide, pesticide i druge otrove. Plašili su ljude kako će mo ostati bez hrane iako zahvaljujući poticajima proizvodimo 25 posto više hrane nego što nam treba, a i površine za uzgoj stoke su se počele smanjivati.

Zahvaljujući takvim ciljevima ova nova Zelena ideologija je postala zastava nove imperijalne paradigme, sile za stvaranje svjetske imperije. To je shvatio i zadnji sovjetski komunistički vođa Mihail Gorbačov koji je 1996. izjavio “kako će prijetnja ekološke krize biti međunarodna katastrofa i ključ za otključavanje Novog svjetskog poretka”, sugerirajući kako će se ovim argumentom svjetske vođe služiti ne za očuvanje prirode, nego za ostvarivanje geopolitičkih ciljeva koji su u globalističkoj agendi uspostave jedne vlade, koja bi pod krinkom “slobode, ljudskih prava i demokracije” zapravo bila autokratska diktatura za upravljanje cijelim svijetom iz jednog centra.

Postavljanjem meteoroloških satelita u svemir sa mnogobrojnim senzorima dobiveni su jasni podatci kako se ugljični dioksid u atmosferi pojavljuje zimi, ali ga ljeti nema.

Kako obični ljudi ne bi shvatili kako se to može spriječiti sadnjom crnogoričnog drveća ekolozi su počeli iznositi podatke o prosječnoj temperaturi po godinama, ali su striktno izbjegavali iznositi podatke po mjesecima ili kvartalima. Zahvaljujući novcima naftne industrije zeleni pokreti su potpuno osvojili medije preko kojih su uspjeli proširiti priču o zagrijavanju zemlje. Osvajanjem meinstrim medija svuda u svijetu ljevičarski globalisti su se uvukli u gotovo sve sustave zaštite prirode. Najviše udruga iz područja zaštite prirode koje glume neprofitne nevladine organizacije zapravo su osnovale lijeve vlade i njihove organizacije koje stalno medijski ratuju sa suverenistički orijentiranim političarima koji više brinu o interesima svoje države nego o interesima globalnih korporacija i zagovornika novog svjetskog poretka.

U tom sukobu između globalista i suverenista počeo je tajni rat na svjetskom nivou, a u njemu su nastradali i poneki vođe zelenih pokreta koji su uspjeli shvatiti u koje ciljeve su zapravo upregnuti. Čak je i osnivačica prve zelene stranke Petra Kelli 19. listopada 1992. godine, pronađena mrtva zajedno sa partnerom.

Kako bi produžili svoj utjecaj zeleni pokreti su snažno podupirali i razvoj fotoćelija, ali su subvencije širom svijeta ukidane čim se povećala njihova ekonomičnost. Osim toga, počele su i sabotaže ulaganja u nove bolje višeslojne foto panele i savitljive panele koji bi razvojem mogli bitno poboljšati ekonomičnost foto-energije i omogućiti energetsku neovisnost obiteljskih kuća. Čak su u mnogim državama progurali i zabranu postavljanje fotopanela iznad parkirališta ili pješačkih staza gdje bi fotopaneli osim proizvodnje energije mogli služiti i kao zaštita od padalina i sunca, čime bi se povećao broj korisnih funkcija, a time i ekonomičnost.

Iako su ekološki pokreti snažnom javnom pričom o zagrijavanju zemlje i tajnom sprječavanju razvoja obnovljivih energenata njihov razvoj je išao dalje. Podatci su počeli pokazivati kako se količina ugljičnog dioksida počinje smanjivati i kako se od 2003 godine i količina požara počinje smanjivati. Istina je tek kako se broj žrtava požara povećao radi toga što su u Australiji i Kaliforniji ljudi sve više drvenih kuća počeli graditi uz šume.

Kako se radi ovakvih podataka ne bi smanjio medijski utjecaj zelenih ideologa pokrenut je treći val zelene ideologije.

Kako bi se osnažili zeleni pokreti su odlučili u svoju borbu uključiti sve marginalne i manjinske skupine poput migranata, feminističkih udruga i seksualno nastranih pojedinaca. I tako se zelena ideologija počela spajati sa "gender" ideologijom kroz koju su pod plaštom zaštita žena i djece počeli zagovarati neka nova prava seksualno nastranih pojedinaca. Time su ovakve pojedince koji su svoje nastranosti ranije uspješno skrivali izvukli na pogled javnosti i tako ih izložili sukobu sa okolinom. Na taj način su javno lažno širili njihova prava, a stvarno su povećali sukobe u lokalnim zajednicama i počeli sa procesom razbijanja zajedništva u obiteljima i nacijama.

Godine 1015. stratezi zelene ideologije i naftnih korporacija su organizirali donošenje Pariškog klimatskog sporazuma, po kojem su dogovorili prijenos bogatstva iz bogatih zemalja u zemlje trećeg svijet. Međutim, to je bio samo izgovor za povećanje poreza na gorivo, zato što je to najlakše i najsigurnije, a taj novac su stvarno počeli koristiti za financiranje velikih migracija koje su imale za cilj smanjiti cijenu rada u razvijenim državama. Drugi cilj je miješanjem rasa, vjera, nacija i kultura stvoriti društvo u kojem će se svi jedni drugih bojati i u kojem će doseljeni migranti osiguravati vlast ljevici koja u pozadini građanskih sukoba neprimjetno stvara novi svjetski poredak.

Kako bi zbunili obične ljude promijenili su čak i terminologiju, te su umjesto izraza “globalno zagrijavanje” i počeli koristiti izraz “klimatske promjene”, a izraz “chemtrails” su zamijenili izrazom “Stratosferso špricanje aerosola” ili SAI kojim "navodno" žele smanjiti temperaturu zemlje.

Svim strašnim pričama o klimatskim promjenama, poplavljivanju obalnih gradova i slično suprotstavljaju se rijetki neovisni znanstvenici koje mediji sve uspješnije uklanjaju iz javnosti. Oni podacima dokazuju kako ljeti nema viših temperatura, te je potrebno saditi više crnogoričnog drveća. Također ukazuju na podatke o tome kako se vegetacija širi i na pustinje što je lako objasniti. Kada ima više ugljičnog dioksida u zraku biljke ugljik ne moraju uzimati iz tla, pa im je za rast dovoljno manje vode. Širenjem ovakvih podataka strahovi bi se smanjile, te se stoga ovakvi podaci nastoje što više sakriti i cenzurirati. Također se skrivaju podaci kako električni automobili zagađuju okolinu više od benzinskih i dizel motora, stoga što se za proizvodnju baterija troši puno energije.

Kako bi se suprotstavili ovoj plimi zeleno - crvenih - nastranih lažnih boraca za okolinu suverenisti bi morali poduzimati poteze koji doista sprječavaju zagađenje zimi kada ono stvarno postoji.

Trebalo bi se subvencionirati isključivo male kućne obnovljive izvore energije.

Kada bi ljudi umjesto listopadnih živica oko kuće sadili živice od zimzelenog grmlja moglo bi se puno učiniti za smanjenje CO2 u zraku zimi.

Na autocestama bi se između lijeve i desne trake mogla posaditi zimzelena živica.

Oko cesta i poljskih putova bi se također moglo posaditi zimzelene živice i drveće.

Zimzeleno grmlje bi smo mogli posaditi i sa južne strane svih poljskih melioracijskih kanala, te oko potoka i rijeka. To bi bilo vrlo korisno za život sitnih ptica i drugih životinja, te bi se i po zimi proizvodio kisik.

Ovakvim jednostavnim potezima očuvanja klime i okoline moglo bi se učiniti puno više nego uvođenjem skupih postupaka odvojenog skupljanja otpada i cirkularnoj ekonomiji što najviše pogoduje mafijašima koji zarađuju na kupnji mnogobrojnih kanti za smeće državnim novcem. Postoje puno jeftinije mogućnosti toplinske ili biološke selekcije što je opisano u ovoj mojoj knjizi. Ono što se isplati odvojeno prikupljati to pojedini poduzetnici već rade. Povratkom hladnih zima i povećanjem energetski samoodrživih domaćinstava zelena ideologija bi se vrlo brzo ispuhala, a sa time bi i veliki zamah gender ideologije i nastranih novih prava propao.