Upotreba Srba u predizborne svrhe

Upotreba Srba u predizborne svrhe
1369
3
1

Tko god prati predizbornu kampanju za EU doista može čuti svašta.

Neki koji se bore za glasove bivših komunista, a današnjih liberala htjeli bi u EU kako bi se tamo borili protiv fašista.

A to su svi koji se sa njima ne slažu.

Osobito oni koji ne žele liberalizam, međunarodne institucije i slobodno tržište na kojem globalne međunarodne korporacije slobodno rade što žele. Fašisti su im i svi koji smatraju kako vlast treba vratiti običnim nepismenim biračima koji ne shvaćaju genijalne poteze genijalnih vođa. A fašisti su ponajviše oni koji smatraju kako Srbi ne trebaju obavezno biti u svakoj novoj vladi kako bi Pupovac kontrolirao sve pojave fašizacije.

A što je stvarni fašizam baš im i nije jasno!

Fašizam je spoj eugenike, korporativizma, prikrivenog ateizma i nacionalizma.

Sam nacionalizam bez eugenike i korporativizma je čisto obrambena ideologija.

Fašizam su smislili talijanski socijalisti kada su na primjeru Lenjinove prve petoljetke vidjeli porazne rezultate planske privrede. Kako u predizbornim kampanjama nisu mogli propagirati ono što je Rusima donijelo katastrofalne rezultate smislio je Mussolini nove predizborne parole i prihvatio nove "znanstvene" teorije poput eugenike. Ne treba mu svjetski internacionalni socijalizam sa nekim nižim narodima. Socijalizam je puno bolji kada se uvede jednakost među nadljudima, dok niže rase trebaju radi za one koji su slučajnom prirodnom selekcijom nastale od pametnijih vrsta majmuna. Stvorio Mussolini i velike privatne korporacije koje posluju uz pomoć i uz kontrolu države, baš poput našeg Agrokora, koji se naglo raširio na čitavu bivšu Jugoslaviju nakon što su mu naši antifašisti poput Račana i Linića osigurali kredite.

A i naši, u očima liberalnih bivših komunista crni fašisti podijelili se na razne grupice.

Neki od njih se, umjesto obračuna sa domaćim liberalima komunističke prošlosti i jugoslavijom u srcu, žele obračunati samo sa Srbima. Oni su im trnu u oku, žulj na peti i maču u srcu, iako smo ih 95. stukli do temelja.

Željeli bi naplatiti ratnu odštetu od Srbije.

Htjeli bi naplatiti svoje duševne boli dok su, većina njih, na televiziji gledali kako se hrvatski vojnici sa kalašnjikovima bore protiv tenkova.

Te traume su na njima ostavili strašne psihičke posljedice pa bi to trebalo naplatiti.

Koliko je meni poznato nitko nikada nije platio ratnu odštetu ako prije toga nije okupiran i ako nije potpisao bezuvjetnu kapitulaciju. Pošto Srbija nije niti okupirana niti je potpisala bezuvjetnu kapitulaciju jedini način naplate ratne odštete je novi rat protiv Srbije.

Neki naivniji malo umnici misle kako bi Srbiji mogli blokirati put u EU ako ne plate ratnu odštetu. A četnici se baš takvoj suradnji sa našim suverenistima vesele, pošto u EU ni ne žele. Njihovi malobrojni političari koji doista žele u EU puno su boji trgovci od naših. Ne pada im ni na pamet izjavljivati kako za njih EU nema alternative. To je isto kao kada bi kupac ušao u Istambulsku trgovinu pa izjavio "ja ovo moram imat", a nakon toga počeo sa cjenjkanjem. Tako loših trgovaca među Srbima ipak nema, osim kada se uguraju u Hrvatski sabor, ili Vladu.

Naši vrli borci protiv Srba ne bi dali Srbima ono što oni ni ne žele, umjesto da smisle kako im prodati mačka u vreći.

Otkada smo ušli u EU Hrvati se masovno iseljavaju.

Plaće u Srbiji su daleko manje nego kod nas, korupcija je puno veća, a mafijaška ubojstva puno češća.

Kada bi Srbija ušla u EU po procijeni njihovih ekonomista u 5 godine bi do 3 milijuna Srba iz Srbije i BIH otišlo na rad u EU. Od toga se naši suverenisti užasavaju. Možda se boje kako bi za izbjegle Hrvate bilo manje posla u Njemačkoj i Irskoj.

Ja bih baš volio kada bi se 3 milijuna Srba odselilo u EU i zbog toga sam spreman na mnoge njihove gluposti zažmiriti. Time bi Srbija postala puno manja opasnost za Hrvatsku. U EU bi možda izbjegli Srbi prihvatili europsku kulturu umjesto svetosavsko - bizantinske kulture u kojoj su prevare, laži, pljačka i svirepa ubojstva ideal uspješnosti.

Ali našim suverenistima, kojima je suverenost stanje kad vičeš protiv Srba, stvarno slabljenje Srbije baš i nije prioritet.

Kada bi Srbija postala marginalan susjed kome bi onda naši suverenisti plaćali da zapali neku Hrvatsku zastavu nakon čega naši suverenisti imaju priliku žestoko reagirati i tako dokazati svoje suverenističke težnje.

Takve malo umne kampanje koje se temelje na poticanju mržnje i osvete za prošlost opasne su za hrvatsku budućnost. Hrvatskoj ne mogu donijeti ništa dobro, ali u očima stranaca možemo samo pasti na nivo suverenistima tako mrskih Srba.

Kada bi naši suverenisti nešto znali znali bi kako se suverenizam temelji prije svega na gospodarstvu, na sprječavanju stranog lobiranja u korist stranih korporacija, na jačanju sitnog domaćeg gospodarstva, na borbi protiv korupcije i na brizi za 30 posto blokiranih.

Za stvaranje velikih domaćih korporacija smo ipak previše mali.

Hrvatska poduzeća u stranom vlasništvu imaju zaradu po zaposlenom više nego 2 puta veću nego poduzeća u domaćem vlasništvu. Istovremeno, strani vlasnici imaju dobit po zaposlenom više od 5 puta manju nego hrvatska poduzeća u domaćem vlasništvu. Iz ovoga svatko tko nešto zna o ekonomiji vrlo lako može izračunati kako stranci preko 90 posto dobiti prebacuju u porezne oaze. A to je vrlo lako izvesti. Dovoljno je da neka "matična kuća" iz inozemstva podružnici u Hrvatskoj pošalje fakturu za usluge upravljanja, dizajna, marketinga, savjetovanja i slično, i porez na dobit je otišao tamo gdje je porez puno manji.

Kako ovo spriječiti naši suverenisti nemaju ni ideju.

To naše suvereniste ne zanima!

Možda misle kako su to nebitne teme.

Ali prije će biti kako takve teme izbjegavaju pošto se u to ne razumiju!

Čak i ne znaju kako se protiv liberalizma velikih korporacija možemo i trebamo suprotstaviti liberalizmom koji odgovara malim poduzećima. Malim poduzećima koji svoju malu proizvodnju prodaju preko malih lokalnih trgovina. To znaju oni koji nisu dozvolili podređivanje svoje nacionalne porezne politike na EU, pa preko porezne politike privilegiraju svoje male proizvođače i male trgovine.

Za naše suvereniste to su previše komplicirane teme u koje se ne razumiju pa ne vole ni kad ih netko nešto upita u tome.

Puno više im odgovaraju malo umna novinarska pitanja na koja mogu lako odgovoriti malo umnim žestokim parolama.

Puno im više odgovara platiti tisuće eura pojedinim novinarima kako bi ih pozvali u svoje emisije i pitali unaprijed dogovorena antisrpska pitanja, nego kad ih se upita o industrijskoj, ili poljoprivrednoj politici.

Kada ih slušam čini mi da ozbiljno vjeruju kako se glasnom galamom sve Srbe može ukloniti sa kugle zemaljske i kako nakon njihove pobjede na izborima Srba više ne bi ni bilo na našim istočnim granicama.

Od snažne galame možda bi bilo efikasnije Srbima staviti soli na rep.

Ako nekad krenu u tu željenu operaciju naplate ratne odštete na mene ne mogu računati. Kada je trebalo ja sam dobrovoljno uzeo oružje u ruke, a oni koji bi htjeli ratovati zbog ratne odštete neka ustanu iz svojih fotelja i krenu. Pa da vidimo tko bi krenuo za njima. Takvih bi bilo puno manje nego onih koji će im dati glas na izborima. A i takvih će biti vrlo malo.

Kakva im je kampanja takvi će im biti i rezultati!